Kreativnost u doba korone
Sećam se priče jednog srpskog profesora koji je u američkom supermarketu kupio nekoliko knjiga.
„Vi mora da ste bogat čovek“ konstatovala je kasirka provlačeći knjige kroz skener.
„Ali ovo nisu skupe knjige, ova je dolar i po, ova je dva dolara…“ profesor je počeo zbunjeno da se pravda.
„Ne zbog cene nego zbog toga što imate vremena da čitate…“
Pandemija virusa, svi smo u obaveznoj kućnoj izolaciji. Slobodnog vremena na pretek – bogatstvo! Mogao sam da biram: Baš mi se nešto ne čita ali konačno mogu da sviram. Sve tri gitare skupljaju prašinu godinama. Ili možda da završim knjigu koju pišem? Pri kraju sam već mesecima. Odlično vreme da naučim italijanski… ili još bolje mandarinski kineski, veći je izazov…
Teoretski, mogu da radim puno toga. U praksi, ne radim ništa. WTF?
Prolazi treća nedelja od kako uglavnom sedim kod kuće. Od svega što sam hteo, pogledao sam masu filmova i nekoliko kompletnih sezona serija. Od kreativnosti ni traga. Nemam volju, želju, koncentraciju, motiv… Da li sam postao lenj? Možda više nisam kreativan? Gde nestade energija? Ovo nisam ja…
Na društvenim mrežama nikad više kreativnih postova: Te pevaju, te sviraju, komponuju, igre bez granica sa toalet papirom… Samo kod mene suša.
„Laž i mimikrija… jako dobar tatoo“
Čuo sam se sa nekoliko prijatelja, umetnika. Kreativni ljudi sa ozbiljnim nagonom za stvaranjem. Osim fake euforičnih postova i oni sede, bleje, ne rade ama baš ništa. Postave po koji video klip, šatro baš im je cool, ali u stvarnosti kad isključe telefon nastupa praznina. #ostanikodkucemyass
Čast izuzecima, ali izgleda da se pored Covid-19 dešava pandemija gubitka nagona za stvaranjem kao kolateralna šteta u doba korone. Pitao sam psihologa i komunikologa Prof dr Tijanu Mandić da razjasni ovu pojavu. Ko bi to bolje objasnio od osobe koja je napisala knjigu „Overcoming your Creative Blocks“. U stvari, čuli smo se zbog nečeg drugog ali sam iskoristio priliku da se izjadam.
„Kreativnost je složen, paradoksalan i ranjiv proces. Istraživanja definišu nešto kao „ubice kreativnosti“.
Postoje unutrašnji i spoljašnji faktori koji inhibiraju kreativnost. Unutrašnji kao: preterana kritičnost i nerealna očekivanja od sebe samog, ali i spoljašnji kao smanjenje izbora, nepostojanje reakcije na naš proces i naravno, sistem vrednosti. Koje vrednosti vladaju danas? Ko je umetnik u svemu tome? Medjuigra tih faktora je različita kod različitih ljudi. Pri tom je važno reći da smo mi primarno društvena bića. Izolacija izmedju ostalog stimuliše regresiju, kod nekih buntovnu kod nekih depresivnu. Važno je spomenuti i poruke koje dolaze od autoriteta i mrežu komunikacija u kojoj je nastala ta izolacija. A u toj regresiji nema mesta za igru. Kad vas konstantno kritikuju, šalju vam poruku da niste važni, plaše vas, i obmanujuju teško je biti kreativan…“ odgovorila je Tijana.
Dakle, prvo da priznamo sebi nekoliko stvari:
1. Koliko god da smo kreativni, svako na neki način iskusi blokadu kreativnosti, naročito sada.
2. Kreativnost nije individualna stvar, zapravo je rezultat više faktora od kojih su mnogi spoljašnji.
3. Kako možeš da budeš umetnik i da stvaraš kad neko viče na tebe i tretira te kao budalu?
Kreativnost u izolaciji se može trenirati, imamo puno primera za to od strane umetnika u zatočeništvu. Ali, ovo što mi proživljavamo je nešto drugo. Sutra je novi dan… isti dan… ali no problem – za vikend će biti još gore! Vlada produžava izolaciju jer carska se ne poriče. Sedi di si, jer kaki si, ni za di si nisi, pa ti sad budi kreativan.
Šta bi sad rekla ona kasirka s početka priče? „Šta bi rekao Davis Miles? šta bi rekao Coltrain?“ Kad kod kuće sviraš k… „with a bi-bop in your vain, with a bi-bop in your vain…“
Šta sad vrede svetske žvake kad imamo naprednjake, laku noć kreativci!